Nacionalni park Mljet Wallpapers stranica 1

Stranica 1 Stranica 2 Stranica 3

Sve fotografije su autorsko vlasništvo Byron Web Design Studija. Sva prava zadržana. Nije dozvoljeno kopirati, umnožavati ili na bilo koji način koristiti fotografije sa ove web stranice u KOMERCIJALNE SVRHE, bez našeg prethodnog pismenog odobrenja.

Nacionalni park Mljet

Tekst je preuzet sa stranice www.np-mljet.hr
Mljet je za mnoge turiste jedan od otoka izgubljenih na pučini. To je otok do kojeg je i u stvarnosti teško doći. Ne dozvolite da krajolik, koji se spominje u pričama o Odiseju, svetom Pavlu, benediktincima i sredozemnoj medvjedici, i za Vas ostane neotkriven.

Mljet je naoko nerazvedeni izduženi otok, širok prosječno 3 km, a dugačak 37 km. Prirodoslovno to je otok osebujnosti i kontrasta, a Nacionalni park "Mljet" zauzima njegov sjeverozapadni dio, koji se proteže područjem od 5.375 hektara zaštićenog kopna i okolnog mora. To je područje 11. studenoga 1960. Godine proglašeno nacionalnim parkom i predstavlja prvi institucionalizirani pokušaj zaštite izvornog ekosustava u Jadranu.

Nacionalni park "Mljet" proglašen je područjem posebne namjene zbog:
Jedinstvenog panoramskog izgleda razvedenih obala, klifova, hridina i brojnih otočića, te bogate ortografije okolnih brda što se strmo izdižu iznad morske površine zaklanjajući brojna kraška polja i drevna naselja u kamenu. Njegova vanjska obala, otvorena južnom moru, strma je i puna "garma" - urušenih pećina. Obala okrenuta kopnu i buri niža je i pristupačnija.
Sustava slanih jezera što predstavljaju jedinstveni geološki i oceanografski fenomen u kršu, značajan u svjetskim razmjerima. Ova dva jedinstvena morska jezera, bila su prvotno, oko 10.000 godina, slatkovodna, negdje sve do početka kršćanske ere. Jedino na obalnim stijenama nalaze se endemične dalmatinske biljke, s ljepoticom, dubrovačkom zečinom na čelu.

U pitomom mediteranskom kraškom krajoliku doslovno skrivenih dviju prirodoslovnih osobitosti. Jedna osobitost su tipična kraška podzemna staništa: polušpilje, špilje i jame, a druga su mljetske "blatine", na našim otocima rijetke pojave povremenih boćatih jezera koja povremeno presušuju. O njihovom živom svijetu danas još uvijek znamo malo. Poznato je samo da se u njima stoljećima lovilo jegulje i močvarne ptice budući su povezana morem.
Nastavak na slijedećoj strani...